Francuska hrana i kuhinja se generalno smatraju okosnicom i podlogom mnogih kuhinja širom zapadnog sveta.

Francuska kuhinja

Francuski uticaj na svetsku kuhinju kao i klasične francuske tehnike kuvanja su se do danas uzdigle do legendarnog statusa. I upravo zbog svega toga, francuska kuhinja može se činiti zastrašujućom početnicima koji žele da nauče nešto više o njoj.

Priprema francuske hrane čak i pred pred mnoge profesionalne kuvare postavlja prividan osećaj neuhvatljive elegancije i nedostižne umešnosti. Svojevrstan nesavladivi vrh u svetu kuvanja. Nastavite čitati i saznajte zašto je to tako.

Regionalni specijaliteti Francuske

Svaka hrana u Francuskoj ima svoju regionalnu pripadnost, pa tako Francuzi neretko iskazuju iznimnu privrženost i ljubav prema specijalitetima baš iz njihovog regiona. Ali ipak, to ne znači da su ograničeni u svojem gurmanskom opusu. Širom Francuske vlada osećaj gastronomskog nacionalnog ponosa – što je ujedno i glavni razlog zašto se čak i ruralni recepti i načini pripreme hrane stavljaju rame uz rame sa modernim receptima urbanih kuvara. Svi su oni deo tradicije i istorije francuske kuhinje i kao takvi nude zanimljiv uvid u regionalne razlike u procesu pripreme hrane. Kao rezultat svega toga u urbanim centrima Francuske nije retkost naići na restorane koji nude široku lepezu nacionalnih i regionalnih specijaliteta koji vuku korene baš iz svih delova Francuske.

 

Tipična francuska hrana se uveliko oslanja na sveže lokalne plodove. Među najčešće korištenim proizvodima su sveže jabuke, bobičasto voće, breskve, mladi luk, pečurke, razne vrste bundevica i koštičavo voće. Piletina, govedina, jagnjetina i teletina su dostupni tokom cele godine – s tim da je meso divljači veoma popularno za vreme sezone lova koja traje od rane jeseni pa sve do Februara. Bez obzira na lokaciju, Francuska nudi obilje vrhunskih sireva i vina.

 

Južna francuska je poznata po bogatom, sofisticiranom ukusu jela s pečurkama i pačijim mesom, kao i po iznimnom začinskom bilju, paradajzu i maslinama – koje su posudili iz mediteranske kuhinje. Sever Francuske se diči neprevaziđenom lepezom ukusa, sa fokusom na farmerskim specijalitetima u čijoj pripremi dominiraju namirnice poput jabuka, mlečnih proizvoda, svinjetine, krompira, kobasica i piva.

Istorija francuske kuhinje

Francuzi nisu oduvek bili tako vični belom luku, pečurkama i tartufima. Pre 15. veka, dinstanje i začini su služili pre svega u svrhu maskiranja hrane kojoj je prošao rok trajanja. Tačnije, one hrane koja više nije bila za konzumaciju. Francuska kuhinja je u to vreme smatrana krajnje običnom i monotonom – bila je jednostavna, bez ikakvih uzbudljivih ukusa.

Sredinom 15. veka, Katarina de Mediči se iz Italije preselila u Francusku kako bi se udala za budućeg kralja Henrija II, te je sa sobom povela i svoje iskusne i obrazovane florentinske kuvare koji su zaslužni za ono što je francuska kuhinja danas. U nastupajućim godinama, francuska kuhinja je prerasla u jednu magičnu umetnost koju je obeležavala prekrasna vizualna prezentacija uz inovativne arome i ukusi.

Dvadeseti vek je takođe doneo velike i dramatične promene u francusku kuhinju. Tradicionalna svečana kuhinja je postala svetski poznata po svojem načinu pripreme i preciznoj prezentaciji. Smatrala se savršenim odrazom francuskog modela pripreme hrane sve dok je kritičari nisu počeli prozivati da je previše stroga i ne nudi preko potrebnu fleksibilnost u pripremi i prezentaciji.

Nova francuska kuhinja (nouvelle cuisine) predstavlja svojevrstan bunt koji se pojavio 1970-ih i usprotivio klasičnoj francuskoj kuhinji. Pod svetlost reflektora je postavio kremaste umake i fokusirao se na istinske okuse koristeći manji broj sastojaka. Ovo sve je primetno i danas kada je francuska kuhinja znana baš po svojoj fleksibilnosti u metodama pripreme hrane i eksperimentalnim, ne-tradicionalnim aromama i ukusima.

Nekoliko zanimljivosti o francuskoj hrani i kuhinji

  • Francuska pojede više sira nego bilo koja druga država u svetu. Prosek je nešto više od 20 kilograma po stanovniku.
  • Vino se smatra važnim delom obroka u Francuskoj.
  • Vichyssoise, danas poznata kašasta krompir supa je osmišljena u Nju Jorku od strane inovativnog kuvara francuskog porekla.
  • Kroasani – delikatno, pahuljasto francusko pecivo je nastalo u Beču u Austriji.
  • U Francuskoj je uobičajeno da se uzima pauza od dva sata za ručak, pa se upravo iz tog razloga mnogi poslovni objekti zatvaraju u 12h i ponovo otvaraju u 14h.
  • Francuska ima više različitih vrsta sireva nego što je dana u godini, što znači da svaki dan možete probati neki drugi.
  • Kako bi se borili protiv bacanja hrane, Francuska je prva zemlja u svetu koja je supermarketima zabranila bacanje neprodane hrane – umesto toga se sve daje u humanitarne svrhe.
  • Mnogi Francuzi imaju naviku umakati svoje jutarnje pecivo u vruću kafu ili čaj.

Zaključak

Francuska kuhinja je bez pogovora jedno unikatno, kulturološko iskustvo koje objedinjuje kvalitetnu hranu i terapeutski način pripreme, sa iznimnim naglaskom na uživanju u svakom zalogaju. I ne samo to, hrana je postala integralnim delom francuske kulture, što je prepoznato i od strane UNESCO organizacije koja je “gastronomski obrok Francuske” postavila na svoju listu svetskih kulturnih dobara. Baš zbog svih ovih razloga, svaki gurman bi trebao da pobliže istraži i iskusi francusku kuhinju, njenu tradiciju i kulturološki uticaj. Svakako se isplati, a užitak neće izostati.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *